Zborovođi. Po napjevu "Ljiljani". Sinova Korahovih. Poučna pjesma. Svadbena pjesma. 

 Iz srca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara. 

 Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka. 

 Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom! 

 Zajaši i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi! 

 Oštre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dušmane ostavlja hrabrost. 

 Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva! 

 Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. 

 Smirnom, alojem i kasijom mirišu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele. 

 Kraljevske ti kćeri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom. 

 "Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog! 

 Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj. 

 Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju traže prvaci naroda." 

 Sva lijepa korača kći kraljeva u haljinama zlatom vezenim. 

 U haljini od veza šarena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine. 

 S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze. 

 Oce tvoje naslijedit će tvoji sinovi, postavit ćeš ih knezovima na svoj zemlji. 

 Iz koljena u koljeno naviještat će ime tvoje, hvalit će te narodi u vijeke vjekova.